Islamistički ekstremizam i nedostatak integracije u europskim društvima
U listopadu prošle godine, nakon napada Izraela na Gazu, francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio je da prema izvješću francuskih službi islamistički terorizam sve više prijeti Europi. Značajan dio stanovnika Europe islamske vjeroispovijesti dao je potporu Hamasovu napadu na Izrael, a izvršen je i teroristički napad u Bruxellesu, nižeg intenziteta nego onaj 2016. To nas dovodi do pitanja islamističkog terorizma.
Terorizam (lat. terrere – strašiti) predstavlja organiziranu uporabu nasilja ili prijetnju uporabom nasilja kako bi se ostvarili određeni politički ciljevi. U pravilu mete su nedužni, obični ljudi. Upravo u tome i je bit terorističkog akta jer se tako stvara kolektivni strah. Od 1979. godine do danas svjedočimo četvrtom valu tzv. religijskoga terorizma.
Konkretno, teroristički napadi posljednjih deset i više godina, od Pariza i Beča do Nice i Bruxellesa (ovo su oni veći, a manje terorističke napade, gdje npr. netko nožem ili mačetom napadne slučajne prolaznike teško je i pobrojati) djelo su radikalnog islama. Pritom je simptomatično da su mnogi počinitelji terorističkih djela pripadnici trećega ili četvrtoga naraštaja doseljenika. Očito je kako nisu integrirani u države u kojima žive i ne identificiraju se s njezinim običajima i kulturom.
Korijeni islamističkog terorizma: Od radikalizacije do nasilja
Jedan od problema masovnog useljavanja u Europu iz trećih zemalja jest taj što oni koji su otvorili granice nisu predvidjeli potencijalne posljedice. Nije se očekivalo da bi neki doseljenici mogli donijeti vlastite vjerske i društvene vrijednosti koje bi otežale integraciju u europska društva. Također, nitko nije predvidio da bi povećane migracije mogle dovesti do porasta antisemitizma i nasilja nad LGBT zajednicama, niti da će se muslimansko bogohuljenje nametnuti kao jedno od ključnih kulturnih i sigurnosnih pitanja Europe u 21. stoljeću. Taj previd stvorio je brojne izazove s kojima se Europa danas suočava.
Samir Khalil Samir u knjizi Islam na Zapadu ističe da korijene terorizma možemo pronaći u djelovanju imama koji djeluju u zatvorima, bolnicama, vojsci, džamijama i školama. Umjesto da doseljenike potiču na integraciju u države koje žive, imami nastoje spriječiti tu integraciju i stvoriti sukob s kulturom u koju su se doselili. Tako se stvaraju geta i no-go zone gdje doseljenici žive po pravilima svoje domicilne zemlje, govore svoj jezik i odbijaju integraciju.
Mnoge od tih zona nisu pod nadzorom policije i tajnih službi što stvara moguće plodno tlo za jačanje radikalizma i planiranje terorističkih napada. Širenju islamističkog terora, osim navedenoga, doprinijele su i intervencionističke politike zapadnih zemalja na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, ali i poticanje iseljavanja ljudi iz druge kulture i civilizacije koje vrše utjecajni svjetski akteri. Već gotovo desetak godina svjedočimo pogubnim posljedicama tzv. politike dobrodošlice.
U zadnje vrijeme svjedočili smo da su mnoge države EU-a privremeno suspendirale Schengen i uvele kontrole na granicama. Kao razlog se navode mogući terorističkih napadi. No u Europi već danas žive radikalizirani pojedini. Dokaz tome je spomenuta činjenica da su izvršitelji terorističkih napada nerijetko pripadnici trećega ili četvrtoga naraštaja doseljenika. Pritom, dakako, ne treba generalizirati. Većina doseljenika nema s veze s terorizmom. No posve je jasno da postoje nepremostive civilizacijske razlike između doseljenika i domicilnog stanovništva, a paralelna društva najbolji su pokazatelj tih realnosti.
Francuska kao ogledni primjer izazova terorizma i neuspjele integracije
Prema Fondapolu, francuskom think tanku, između 1979. i svibnja 2021. u svijetu se dogodilo najmanje 48,035 islamističkih terorističkih napada koji su uzrokovali smrt najmanje 210,138 ljudi. U tom razdoblju svaki islamistički napad u prosjeku je rezultirao smrću oko 4,4 osobe. Najčešće korištena vrsta oružja su eksplozivi (43,9%). Glavni cilj ovih napada je vojska (31,7%), zatim civili (25,0%) i policijske snage (18,3%). Afganistan je zemlja koja je najviše pogođena islamističkim terorizmom, a slijede ga Irak i Somalija. Većina islamističkih napada (89,5%) bila je u muslimanskim zemljama, a žrtve su uglavnom bile muslimani, u istom omjeru.
S najmanje 82 islamistička napada i 332 smrtna slučaja, Francuska je i dalje zemlja najviše pogođena islamističkim terorizmom unutar Europske unije. Jačanje radikalnog islama u Europi pitanje je kojim bi se trebale baviti obavještajne službe europskih država. No postoje ozbiljne indicije da su islamisti infiltrirani i u neke od tih službi. Svojedobno su postojale spekulacije o infiltraciji ISIL-a u francuske službe. U istoj toj Francuskoj imamo velik broj no-go zona čime se može objasniti i najveći broj terorističkih napada u Europi.
Fox News je nakon terorističkog napada u Parizu pisao da u Francuskoj postoji 751 no-go zona (službeno: osjetljive urbane zone) u kojima vladaju bande, kriminal, droga i nasilje, a u policija u njih ulazi samo uz u iznimnim slučajevima. Ove su zone plodno tlo za radikalizam, a u njima prema procjenama živi oko 5 milijuna ljudi, dominantno muslimana. U nekim zonama islamski zakon zapravo zamjenjuje francuski pravni sustav u građanskim stvarima kao što su imovinski sporovi, preljub i razvod. S vremena na vrijeme u takvim zonama dođe do nasilja, paljenja škola, auta, napada na dućane itd. što izazove pozornost javnosti.
Ovi dijelovi Francuske samo su geografski locirani u Francuskoj, a u identitetskom pogledu više nemaju veze s Francuskom i Europom. Broj takvih zona raste i danas je vjerojatno prešao broj od 800. Ako u Europi ne dođe do potpunog zaokreta prema migracijama slične scenarije možemo očekivati diljem Europe.