Kultura

Demografska prijetnja i migracijska kriza u Europi

Davor Dijanović 19 kolovoza, 2024 7 min
Izvor; unsplash.com

Masovne migracije i niska stopa nataliteta kao izazovi za budućnost Europe

Hrvati, ali i općenito Europljani još uvijek nisu svjesni da su pitanja demografije i migracija ključna pitanja koja se tiču budućnosti cijele Europe.

Europa je još od vremena hladnog rata, od šezdesetih godina prošloga stoljeća odredište migracija iz Afrike i Azije. Doseljenike se tada tretiralo kao privremenu radnu snagu koja će se nakon isteka radnog vijeka vratiti u domicilne zemlje. Do povratka nije došlo, a promicana politika tzv. multikulturalizma propala je. Došlo je do stvaranja paralelnih društava i no-go zona kojih samo u Francuskoj danas ima oko 800.

Kapitalizam i ljevica: Neočekivani saveznici u pitanjima migracija

U poticanju migracija u Europu, često pod izlikom nedostatka radne snage, značajnu ulogu igraju velike korporacije koje migrante vide kao izvor jeftine radne snage. Ovaj pristup omogućuje korporacijama smanjenje troškova rada, dok istodobno ignoriraju dugoročne društvene i demografske posljedice za europska društva. Ljevici migranti služe kao biračka baza. Migracije opravdavaju mediji, ali i tzv. lijevi civilni sektor koji ih želi prikazati isključivo kao humanitarno pitanje. Ovdje ne treba smetnuti s uma niti to da su neki političari iz muslimanskih zemalja predviđali buduću islamizaciju Europe.

Ovakve politike dovele su do rasprava o konceptu velike zamjene stanovništva, koji opisuje proces u kojem Europljani postupno bivaju zamijenjeni strancima. Ovaj proces se povezuje s ideološkim agendama liberalnih elita koje s jedne strane promiču masovne migracije, a s druge zanemaruju nizak natalitet domicilnog stanovništva. Iako lijevo-liberalni establishment, tzv. fact-checkeri, pa i Europski parlament odbacuju ovu teoriju kao “teoriju zavjere”, pojedini istaknuti demografi smatraju da je i Republika Hrvatska postala dijelom ovog procesa.

Migracije nisu samo humanitarno, kulturološko i ekonomsko, nego su i sigurnosno pitanje. U tzv. no-go zonama policija i službe nemaju nadzor što predstavlja sigurnosnu ugrozu. Osim toga, ovi dijelovi Europi gotovo u potpunosti izgubili europski identitet. Klasičan primjer uništavanja sigurnosti imamo u Švedskoj koja je posljednjih godina odredište masovnih migracija. S migracijama je povezano i pitanje terorizma. Istraživanja pokazuju da sve veći broj terorističkih napada izvode osobe koje su rođene i odgojene u Europi.

Migracije i demografski pad: Budućnost Europe kao manjinske zajednice

Rasprava o migracijama u Europu posljednjih je desetljeća nerijetko ispuštala jedan ključni aspekt, a to je pripadnost islamu većine doseljenika iz afroazijskih prostora. Međutim, prisutnost islama u Europi nemoguće ignorirati. Dekristijanizirana Europa, lišena ikakvih vrijednosti, uz nastavak dosadašnjih demografskih i imigracijskih trendova mogla bi se naći u velikim problemima. Islamizacija Europe nije mit, nego realnost koja se događa pred našim očima. Ime Muhamed već je danas najčešće kod novorođenčadi u nizu EU zemalja. Tko upozorava na ove trendove brzo dolazi na udar kulture otkazivanja i postaje opasni islamofob.

Istraživanja pokazuju da će u nekim od najmnogoljudnijih zemalja kao što su Njemačka, Francuska, Italija i Velika Britanija domaće stanovništvo postati manjinsko u rasponu od 50 do 70 godina ako se nastave dosadašnje stope useljavanja. Slično možemo očekivati i u Republici Hrvatskoj ako se nastavi snažno useljavanje kakvome svjedočimo posljednjih godina.fdekri

Cijela Europa je do 2015. odredište masovnih migracija. Naglasak se često stavlja na ilegalne migracije, no one legalne su daleko snažnije i upravo one najsnažnije mijenjaju identitet europskih naroda i država.

Ovome treba dodati da će Afrika do kraja stoljeća narasti s jedne na četiri milijarde ljude, a da istraživanja pokazuju da je gotovo pedeset posto mladih Afrikanaca želi iseliti. Nije teško zaključiti što Europu očekuje ako se nastave dosadašnje politike. Potpredsjednica Europske komisije za demokraciju i demografiju Dubravka Šuica prošle je godine izjavila da bi Europa trebala povećati migraciju iz Afrike i drugih područja kako bi zaustavila demografske problem s kojima se europski kontinent suočava zbog starenja stanovništva.

Ni do kakve ključne promjene u odnosu prema migracija nije došlo posljednjih godina, neovisno o promjeni retorike, pa je izvjestan nastavak dosadašnjih politika pod uvjetom da vlast u EU i dalje bude bila u rukama dosadašnjih struktura. Jedino novi suverenistički val u Europi, koji bi za 180 stupnjeva zaokrenuo dosadašnje politike, može jamčiti promjenu štetnih migrantskih politika koje su već do sada u sigurnosnom i identitetsko-kulturološkom pogledu uništile mnoge dijelove Europe.

Kratkoročna rješenja u vidu uvoza radne snage iz Afrike i Azije dugoročno bi se mogla pretvoriti u nove probleme. I migranti će jednom ostarjeti i zahtijevat će svoje mirovine i svoja prava, a to će nužno generirati potrebu za novim i sve već brojem doseljenika prema tzv. piramidalnoj shemi.

Zaustavljanje masovnih migracija: Ključ za očuvanje europskog identiteta

Masovne migracije stanovništva iz Afrike i Azije potrebno je zaustaviti ako se želi spriječiti potpuna identitetska preobrazba Europe.

Pogrešna je pretpostavka da populacija zemlje mora biti stabilna ili se čak mora povećavati. Europske nacionalne države obuhvaćaju i neke od najmnogoljudnijih na planetu i uopće nije očito da će se kakvoća života u tim zemljama povećavati nastavi li se rast stanovništva.

Istaknimo primjer Japana koji ima velike demografske deficite. Unatoč tomu što ekonomija veća od bilo koje u Europi, Tokio je politiku masovnih migracija spriječio donošenjem vrlo restriktivnih zakona koji odvraćaju ostanak pridošlica u državi, ali i otežavaju dobivanje japanskog državljanstva. Očito je, dakle, moguće da i moderne visoko razvijene ekonomije izbjegnu masovnu migraciju. Govori li tko da Japan vodi šovinističku politiku?

Veliki poticaj masovnom useljavanju u Europi daje mit o Europi kao bogatoj i tolerantnoj destinaciji koja će sve prihvatiti i gdje će svi moći realizirati svoje snove. Raširena je i percepcija o bogatoj socijalnoj mreži čiji su benefiti veći od rada u matičnim zemljama. Takvu je sliku potrebno mijenjati.

Ključno je ipak to da u Europi moraju razmisliti zašto Europljani ne žele imati djecu te su odustali od razmnožavanja. Rješenje problema nije u useljavanju ljudi iz kulturološki nespojivih zemalja, nego u poticanju rađanja djece kod domicilnog stanovništva. Bez rješavanja ovoga problema Europa nema budućnost.


Religija i migracije u Europi: Utjecaj islama

Hrvatska u borbi s iseljavanjem: Izazovi 21. stoljeća

Migracijski pritisci i promjene u Hrvatskoj

Represivna tolerancija: Novi oblik cenzure u Europi