Kultura

Multikulturalizam u Europi: Od ideala do stvarnosti

Davor Dijanović 19 kolovoza, 2024 8 min
Izvor: unsplash.com

Stvaranje paralelnih društava i sigurnosni izazovi

Kao ideologija suprotstavljena politici asimilacije, multikulturalizam promiče kulturni pluralizam i poštivanje običaja i kulture doseljenika u Europu. Ovaj se model počeo promicati nakon što su doseljenici iz Azije i Afrike šezdesetih i sedamdesetih godina počeli naseljavati Europu. Kao primjer može se navesti tursko stanovništvo koje je u potrazi za poslom počelo doseljavati u Njemačku.

Na doseljenike se početno gledalo kao na privremene radnike koji će se kasnije vratiti u domicilne zemlje. U skladu s politikom multikulturalizma, koja je zahtijevala očuvanje kulture i običaja došljaka, njihov dolazak u velikom broju slučajeva nije pratila sociokulturna integracija u europsko društvo. Posljedice takve politike su stvaranje paralelnih društava, tj. gheta u kojima žive ljudi koji dobrim dijelom ne znaju jezik države u kojoj žive i nisu integrirani u društvo.

Migracije i stvaranje zatvorenih zajednica u Europi

Švedska je ponajbolji primjer propasti ideologije multikulturalizma. Šira javnost danas je upoznata da su masovne i nekontrolirane migracije snažno narušile sigurnost u toj zemlji. Sukobi migrantskih bandi otežavaju normalno funkcioniranje života, a švedski premijer je pozvao u pomoć čelnika oružanih snaga da vojska pomogne u suzbijanju porasta ubojstava koje se pripisuje migrantskim bandama u toj zemlji. Stopa kriminala i silovanja je u velikom porastu u pojedinim dijelovima Švedske. Demografska istraživanja pokazuju da će Šveđani već za života većina današnjih Šveđana postati manjina u vlastitoj zemlji.

Velik broj šerijatskih gheta, tj. no-go zona postoji i u Francuskoj. I prosvjedi protekle 2023. godine, popraćeni paležom automobila, krađama i nasiljem, pokazali su da migranti Francusku ne tretiraju kao svoju zemlju. U mnoge dijelove ove zemlje i policija teško ulazi. Predgrađe Saint Denis u Parizu, koje ima veliko povijesno značenje za Francusku, s poznatom katedralnom bazilikom i grobovima francuskih kraljeva, danas odražava snažan utjecaj imigrantskih zajednica, posebno iz sjeverne Afrike. U ovom području, zbog sigurnosnih mjera, sveta misa se održava uz prisustvo teško naoružane vojske, što ukazuje na izazove s kojima se suočava lokalna zajednica u očuvanju reda i sigurnosti. Slično imamo i u brojnim drugim predgrađima velikih gradova EU-a, bilo da govorimo o Bruxellesu, Amsterdamu, Malmöu ili Weddingu kod Berlina.

Francuski intelektualac Alain Finkielkraut u razgovoru za njemački Der Spiegel2014., tijekom velike migrantske krize, rekao je da „multikulturalizam ne znači da se kulture miješaju. Prevladava nepovjerenje, komunitarizam je nepouzdan – stvaraju se usporedna društva koja se kontinuirano međusobno udaljuju jedno od drugoga“. Francuski je filozof dodao da se mnogi od novopridošlih više ne žele integrirati u francusku kulturu. „Ako su useljenici u većini u svojoj okolini, kako ih možemo integrirati?“, pita se Finkielkraut. On nema dvojbe da je ovdje riječ o sukobu civilizacija. Finkielkraut je porijeklom Židov pa je jako dobro svjestan posljedica politike multikulturalizma. Naime, premda čine manje od 1 posto francuskoga stanovništva Židovi su bile žrtve gotovo polovice svih zabilježenih rasističkih napada u Francuskoj. Nakon napada Izraela na Gazu taj se broj rapidno povećao.

Finkielkrat je, kako vidimo, na tragu teze Samuela Huntingtona o sukobu civilizacija. A upravo je ovaj autor u svojoj posljednjoj knjizi nazvao multikulturalizam „antieuropskom” i „antizapadnom ideologijom.

Masovna silovanja i zataškavanja: Slučajevi iz Europe

Multikulturalizam jednostavno ne funkcionira pa ni Njemačka nije pošteđena štetnih posljedica ove ideologije. Masovna grupna silovanja u Kölnu na Silvestrovo 2016. godine nisu mogli prešutjeti ni veliki svjetski mediji, pa je i britanski Daily Mail pisao o tome da je migrantsko silovanje žena postalo fenomenom koji se proširio Europom.

Norveški Državni ured za statistiku 2011. je naglasio da su migranti u toj državi „neproporcionalno prezastupljeni u statistikama o zločinima.“ (izvor: Douglas Murray, Čudna smrt Europe, Puls, 2018., str. 62.).

Slučajeve masovnih silovanja imali smo i u britanskom Roherhamu. Oni su se najprije skrivali od javnosti, a oni koji su na njih upozoravali vrlo brzo bi bili smješteni u kategorije rasista i fašista. Istraga je kasnije pokazala, a pravomoćna presuda potvrdila da su sve žrtve (od 1997. do 2014. najmanje 1,400 djece) bile bijele nemuslimanske djevojčice, odabrane jer su nemuslimanke, a gotovo su svi počinitelji bili Pakistanci udruženi u bande. (Independent Inquiry into Child Sexual Exploitation in Rotherham (1997 – 2013))

Kao i u Roherhamu, i u Telfordu u posljednjih 40 godina silovano je oko 1,000 djevojčica, a počinitelji su bili Paksitanci. (VELIKI SKANDAL TRESE VELIKU BRITANIJU U posljednjih 40 godina seksualno je zlostavljano oko 1000 djevojčica, policija nije učinila ništa)

„Silovanje kao društveni problem” naslov je članka 2018. objavljenog u liberalnom Deutsche Welle. U članku se govori o tzv. kulturi silovanja (iako bi ispravnije bilo govoriti o antikulturi), u Pakistanu i dijelovima Indije gdje je seksualno nasilje protiv žena duboko ukorijenjeno u ova društva i dio je sveobuhvatne diskriminacije i ugnjetavanja.

Zanimljivo, o ovome fenomenu silovanja žena ne oglašavaju se tzv. feminističke udruge i udruge za prava žena kao kod drugih problema. Štoviše, kao krivci se proglašavaju oni koji upozoravaju na silovanja i općenito propast ideologije multikulturalizma. Ove udruge, suprotno interesima žena, zastupaju proimigrantske politike.

Sva dosadašnja iskustva pokazuju da ideologija multikulturalizma jednostavno u praksi ne funkcionira.Kuvajtski dužnosnik Hahad al-Šalami tijekom velike migrantske krize 2015., komentirajući zašto bogati Kuvajt nije dao azil niti jednome Sirijcu, rekao je da Kuvajt „ne može primiti ljude koje dolaze iz drukčijeg ozračja, iz drugog područja”.

Ako su Kuvajt i Sirija kao muslimanske države „drukčije ozračje“, što onda reći o dubokim civilizacijskim razlikama koje migrante dijele u odnosu na Europu? Ideologija multikulturalizma je zaista antieuropska. Ona je već uništila mnoge dijelove Europe oduzevši im europski identitet.

Propast multikulturalizma su – prije velike migrantske krize 2015. – deklarirali i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel, i bivši britanski premijer, a dana ministar vanjskih poslova David Cameron i bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. Cameron je na sigurnosnoj konferenciji u Muenchenu 2011. jasno istaknuo da se migrantima dopustilo da se „ponašaju posve suprotno našim europskim vrijednostima“. Tu se jasno može prepoznati politika samoosporavanja i samomržnje.

Važno je naglasiti da postoje brojni pojedinci koji su se uspješno integrirali u europska društva. Međutim, kada govorimo o masovnim migracijama, pojavljuju se ozbiljni sigurnosni problemi koji ne smiju biti zanemareni.

Unatoč svijesti o propasti multikulturalizma, 2015. je inaugurirana tzv. politika dobrodošlice. Ideologija multikulturalizma je tako i dalje nastavila uništavati europski identitet i sigurnost mnogih država. Britanci su već danas manjina u vlastitu glavnom gradu, a slično prijeti i mnogim drugim velikim europskim gradovima. Jesu li to pravi ciljevi multikulturalizma, destruktivne ideologije koju nam nameću globalističke elite?


Religija i migracije u Europi: Utjecaj islama

Hrvatska u borbi s iseljavanjem: Izazovi 21. stoljeća

Migracijski pritisci i promjene u Hrvatskoj

Represivna tolerancija: Novi oblik cenzure u Europi