Multikulturalizam, integracija i izazovi radikalizacije
Rasprava o migracijama u Europu posljednjih je desetljeća često zanemarivala jedan važan aspekt, a to je vjerska pripadnost većine doseljenika iz afričkih i azijskih regija. Spominjalo se njihovo podrijetlo iz zemalja poput Maroka, Pakistana ili Turske, ali se manje govorilo o njihovoj vjerskoj pripadnosti. Međutim, činjenica da je značajan broj doseljenika islamske vjeroispovijesti otvorila je pitanje multireligioznosti, budući da je religija za mnoge od njih važan dio osobnog i kulturnog identiteta. Uz pojam islam pojavljuje se i pojam “islamizam”, no njih ne treba izjednačavati jer potonje predstavlja instrumentalizaciju islama u političke svrhe.
Mnogi politički komentatori i političari pokušavali su smanjiti razlike između islama i drugih religija, a u slučajevima kad su prepoznali izazove, rješenje su često vidjeli u podržavanju umjerenijih oblika islama. Ipak, pokušaji reformi unutar islama suočavali su se s brojnim izazovima. Prema Samiru Khalilu Samiru, autoru knjige Islam na Zapadu, muslimani vjeruju da je Kur’an vječna i nepromjenjiva Božja riječ, objavljena proroku Muhamedu putem anđela Gabrijela. Ovo uvjerenje može otežati otvoreno tumačenje i reinterpretaciju tekstova Kur’ana u modernom kontekstu.
Od vjerske prakse do ekstremizma: Dinamika radikalizacije u Europi
Kur’an sadrži različite stihove, uključujući i one koji se odnose na nasilje i mir, a neki muslimani, obrazovani u tradicionalnim islamskim školama, ponekad previše naglašavaju nasilne aspekte tih tekstova. To je važno uzeti u obzir kada se promatra radikalizacija dijela muslimanske zajednice u Europi. Šeik Yusuf al-Qaradawi jednom je primijetio da bi povijest islama mogla biti drugačija da smrtna kazna za napuštanje vjere nije zadržana.
Samir Khalil Samir naglašava da radikalizacija islama može biti povezana s djelovanjem nekih imama koji služe kao duhovni vođe u zatvorima, bolnicama, vojsci i džamijama. Prema njegovim riječima, umjesto da pomažu muslimanskim vjernicima da se lakše integriraju u društvo zemlje domaćina, neki imami ponekad otežavaju taj proces, ističući razlike u odnosu na kulturu i običaje zajednica u koje su migranti stigli.
Isti autor siromaštvo ne smatra glavnim uzrokom terorizma, jer zemlje iz kojih teroristi uglavnom dolaze nisu među najsiromašnijima. Uzroci su druge prirode: „U biti je riječ o indoktrinaciji koja se vrši počevši od osnovne škole, kao i u džamijama te u vjerskome tisku i ostalim medijima. Ta teorija onomu koji je želi slušati neprestano ponavlja kako je kršćanski Zapad pokvareni svijet koji tvore bezbožnici (kuffár); izopačene osobe koje besramno liježu s prvom osobom koja naiđe te općenito prakticiraju najodvratnije gadosti. Navedeno učenje neprestano opetuje kako je Bog naredio da se uklone bezbožnici, homoseksualci, bludnice, kao i svi ostali koji zemljom šire pokvarenost te kako On odobrava i ofenzivni rat, ukoliko je potreban da bi se očistila zemlja. Širenje islama svim mogućim sredstvima volja je Božja, sve dok Dar al-Harb (Kuća Rata), odnosno, Darr al-Kufr (Kuća Bezboštva) – a to znači sve nemuslimanske zemlje, postanu dijelom Dar al-Islam ili Dar al-Salam (Kuće Islama, odnosno, Kuće Mira). Srednjovjekovni, ali u suvremeni pravni pisci pojašnjavaju kako bi svi oni koji pripadaju Kući Rata (ili bezboštva) nemaju pravo štititi ni svoja dobra, niti svoj život. Drugim riječima, takvi se mogu opravdano ubijati i otimati im dobra, jer zemljom šire zlo“.
Bez razumijevanja ovih aspekata islama nemoguće je razumjeti i radikalizaciju muslimana u Europi.
Kritika islama u Europi: Izazovi slobode govora i sigurnosti
Migranti koji dolaze u Europu često traže svoja građanska i ljudska prava, u čemu im najglasniju podršku pružaju lijevo-liberalne političke i medijske strukture. Međutim, u nekim zajednicama s većinskim muslimanskim stanovništvom, primijećeni su slučajevi uvođenja strožih pravila temeljenih na šerijatskom zakonu, što može dovesti do ograničavanja prava pojedinaca. Takvi primjeri postoje u određenim dijelovima europskih gradova, gdje je važno osigurati ravnotežu između poštovanja različitih kulturnih tradicija i očuvanja temeljnih prava svih građana.
Kritika islamizma u Europi može biti osjetljivo pitanje, a pojedinci koji se upuštaju u takve rasprave često nailaze na ozbiljne izazove. Za razliku od slobodnijih kritika kršćanstva, koje su češće prisutne u javnom diskursu, neki novinari, komentatori i političari suzdržavaju se od otvorene kritike islamizma zbog potencijalnih rizika koji dolaze od radikaliziranih ekstremista. U Nizozemskoj, kritičari su bili suočeni s napadima, uključujući smrtonosne napade na javne osobe. U Danskoj je zabilježen pokušaj atentata na novinara, dok su neki kritičari prisiljeni živjeti pod stalnom zaštitom u sigurnim kućama ili vojnim bazama zbog ozbiljnih prijetnji njihovoj sigurnosti.
Akademik Sylvain Gougenheim, stručnjak za srednji vijek, suočio se s optužbama za islamofobiju nakon što je objavio esej u kojem je iznio stav da su tekstove iz antičke Grčke spasili sirijski kršćani, a ne arapski muslimani, tvrdeći da potonji nisu poznavali grčki jezik. Ova kritika izazvala je raspravu u intelektualnim krugovima, a njegov rad doživljen je kao kontroverzan, unatoč tome što se temeljio na povijesnim istraživanjima. Optužbe za islamofobiju ilustriraju osjetljivost koja okružuje akademske rasprave o doprinosima različitih kultura u prenošenju znanja tijekom povijesti.
Većina novinara i komentatora u Europi postala je svjesna osjetljivosti određenih tema: dok se kršćanstvo često može kritizirati bez većih posljedica, kritika vezana uz islamizam ili masovne migracije može dovesti do ozbiljnih rizika, uključujući fizičke prijetnje i ugrozu reputacije. Rasprave o ovim temama često su podložne optužbama za rasizam, religijsku netrpeljivost ili ksenofobiju, što dodatno otežava vođenje otvorenog dijaloga u javnoj sferi.
Ime proroka Muhammeda postalo je jedno od najpopularnijih imena na svijetu, s oko 150 milijuna ljudi koji ga nose. Prema izvještajima, osim u muslimanskim zemljama, ime je među najpopularnijima i u nekim dijelovima Francuske, te vrlo često u Španjolskoj i Velikoj Britaniji. U Milanu, to je najčešće ime među vlasnicima malih tvrtki, a u Berlinu je među najpopularnijima za novorođene dječake.
Prisutnost islama u Europi postala je značajna i ne može se zanemariti. S obzirom na demografske i imigracijske trendove, Europa se suočava s važnim izazovima koji zahtijevaju promišljeno upravljanje i prilagodbu. Sekularizacija i gubitak tradicionalnih vrijednosti u nekim dijelovima europskog društva mogu dodatno otežati suočavanje s promjenama. Proces integracije i prilagodbe različitih kultura u Europi je stvarnost koja se odvija i zahtijeva pažnju svih uključenih kako bi se očuvala društvena stabilnost i kohezija.