Od gubitka stanovništva do potrebe za povratkom Hrvata iz iseljeništva
Hrvatska povijest novoga vijeka ukazuje na činjenicu da su Hrvati spletom povijesnih okolnosti postali iseljeničkim narodom. Tijekom 15. i 16. stoljeća, uslijed prodora Osmanlija u Europu, Hrvatska, tada dio državnih zajednica s Ugarskom i kasnije Habsburzima, postaje tzv. predziđe kršćanstva, što rezultira velikim brojem poginulih, ali iseljenih. Procjene govore da je jedna trećina stanovnika Hrvatske tada napustila zemlju. Ako se tome dodaju poginuli, broj stanovnika Hrvatske je prepolovljen. Mnogi krajevi Hrvatske dolaze pod osmansku vlast, a pod vlašću Hrvatskog sabora ostaju ostatci ostataka kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.
Sljedeći veliki iseljenički val, mahom zbog ekonomskih i političkih razloga, događa se krajem 19. stoljeća kad oko pola milijuna Hrvata emigrira u prekomorske zemlje. „Jer rodna zemlja sinu je tuđina/A Hrvatska je strancu domovina!“, piše tada veliki hrvatski književnik Antun Gustav Matoš. Iseljavanje se nastavlja i u 20. stoljeću, tada uglavnom iz političkih razloga, kojima se pridružuju i oni egzistencijalni. Velik broj ljudi emigrira 1945. iz Jugoslavije, nakon uspostave totalitarnoga komunističkog režima, no brojke je teško procijeniti jer se istodobno odvijaju ne do kraja istražene komunističke egzekucije.
Nakon otvaranja granica u komunističkoj Jugoslaviji, što je režimu poslužilo kao amortizacija nakupljenih ekonomskih problema, velik broj Hrvata iz Hrvatske i BiH odlazi na tzv. privremeni rad u inozemstvo, a najviše u SR Njemačku. Hrvati 1971. čine 22,1 posto stanovništva Jugoslavije, a u ukupnom broju migranata – 763,000 – zastupljeni su s 39 posto. Tzv. gastarbajteri često su privremeni boravak pretvarali u stalni, ali su održavali veze s domovinom i donosili Hrvatskoj znatan novac, jer su prema novim pozitivnom jugoslavenskim propisima mogli inozemne zarade legalno doznačavati u domaće banke.
Agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu početkom 90-ih godina dovela je do novih iseljavanja iz Republike Hrvatske, mahom u Njemačku i druge europske zemlje.
Val iseljavanja nakon ulaska u EU: Kako ga zaustaviti?
Ništa se, međutim, ne može usporediti s velikim iseljeničkim valom koji traje od 2013. godine, tj. od kad je Republika Hrvatska ušla u Europsku uniju. Broj stanovnika tako se od 2011. do 2021. godine, kad je proveden popis stanovništva, smanjio za 396,360 osoba, odnosno 9,25 posto. Najveći pad broja stanovnika bilježi Vukovarsko-srijemska županija, gdje je broj stanovnika smanjen za 19,54 posto, odnosno za 35,083 stanovnika. Hrvatska je tako u deset godina izgubila deset posto svoga stanovništva.
Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) pokazuju da je Hrvatska u posljednjih trideset godina izgubila 895,736 stanovnika, što je oko 19 posto stanovništva.
Demografi kao što je prof. dr. Tado Jurić upozoravaju na to da su stvarne brojke pada broja stanovnika od 2011. do 2021. još veće od službenih. „Popis stanovništva opet je pokazao pogrešnu demografsku sliku. Ponovno je ubrajano fiktivno stanovništvo, ali i radnici koji su u Hrvatsku uselili iz prijašnjih kvota za zapošljavanje stranaca. Najmanje 200,000 stanovnika je prikazano više od stvarne brojke“, rekao je Jurić u jednome razgovoru.
Jurić će i eksplicirati svoju tvrdnju: „U 2011. u Hrvatskoj je živjelo 3,874,000 Hrvata, a u 2021. de facto, dakle bez fiktivnih stanovnika, živi oko 3,400,000. Broj Hrvata pao je za 9 posto, broj stranih državljana porastao je za 5 posto. Dok je 470,000 Hrvata manje, 200,000 stranaca je više u samo 10 zadnjih godina. No, zašto se brojke prikazuju onako kako se prikazuju?! Zato što Hrvatska od EU dobiva sredstva po glavi stanovnika pa ne postoji pravi interes pokazati stvarnu sliku. K tome, ovakva depopulacija, gubitak preko 10 posto populacije u manje od osam godina, u mirnodopskim prilikama nikada se nije dogodila nigdje na svijetu, osim u BiH, pa ne ide na ruku političkim elitama, tako da im je cilj umanjiti ju“.
Generacija u pokretu: Pola mladih Hrvata planira iseljavanje
Istraživanja Svjetskog saveza mladih pokazuju da gotovo pola mladih, oko 49 posto, razmišljaju o odlasku iz Republike Hrvatske. Dobar dio njih na kraju i odseli. O odlasku više razmišljaju zaposleni u privatnom sektoru jer javni sektor pruža veću sigurnost. Oni koji ne žele iseliti kao prve dvije asocijacije na riječ „Hrvatska“ su naveli pojmove „domovina“ i „ljepote“, a oni koji žele iseliti „korupcija“ i „turizam“. To znači, ističu u Svjetskom savezu mladih, da mladi koji žele otići iz Hrvatske korupciju percipiraju kao velik problem.
Klijentelistički i koruptivni model, sveprisutan u ekonomiji, društvu i politici, stvara jedno ozračje nepravde, apatije i izostanka vjere u promjene na bolje u Republici Hrvatskoj. To pojačava korumpiranost hrvatskog pravosuđa koje tolerira ovakve pojave.
I nakon provedbe popisa stanovništva iseljavanje se nastavlja. Tako je od 2021. do veljače 2023. Hrvatska, prema procjeni Državnog zavoda za statistiku, izgubila još najmanje 17,000 ljudi. Na, žalost, možemo očekivati i nove valove iseljavanja.
Prema novoj EU regulativi više ne će biti tradicionalnih popisa stanovništva svakih deset godina, a naslijedit će ga administrativni registri koji će godišnje prikupljati i dnevno ažurirati podatke o stanovništvu. To će, posve sigurno, odgovarati hrvatskim političkim strukturama jer pola milijuna onih koji su „glasovali nogama“ jasno govori o rezultatima njihovih politika. S druge strane, ovako će i drugi vladajući krugovi diljem Europe lakše prikrivati činjenicu da u EU dolazi do značajnih demografskih i kulturoloških promjena.
Pritom situacija nije u svim državama jednaka. Njemačka, primjerice, i Hrvatsku i druge zemlje srednje i istočne Europe tretira kao koloniju za isisavanje radne snage. Nisu tako u istom položaju mnogoljudne države EU-a i one koje malobrojne s tek nekoliko milijuna stanovnika.
Zaključno, demografski izazovi s kojima se Hrvatska suočava, uz stalni gubitak stanovništva kroz iseljavanje i dolazak strane radne snage, zahtijevaju hitno strateško promišljanje i djelovanje. Uz to, potrebno je razviti dugoročne politike koje će poticati povratak iseljenika, jačati gospodarstvo i omogućiti mladima perspektivu unutar granica Hrvatske. Samo kroz odgovorno upravljanje demografskim pitanjima, očuvanjem nacionalnog identiteta i ulaganje u buduće generacije možemo osigurati stabilnu i prosperitetnu budućnost Hrvatske kao zemlje svojih građana.