KAKO MIGRACIJSKE POLITIKE OBLIKUJU ETNIČKU I KULTURNU SLIKU KONTINENTA
Europska unija odredište je migracija još od vremena hladnog rata. Godina koju možemo smatrati prijelomnom, koja je označila početak masovnih migracija u Europu je 2015. Tada je prema podacima Eurostata u EU ušlo 1,2 milijuna migranata. Zahvaljujući tzv. politici „dobrodošlice“ samo tijekom 2015. i 2016. u EU je, preko ilegalnih ruta, ušlo 2,3 milijuna migranata.
U siječnju 2022. u EU-u je boravilo 23,8 milijuna građana koji nisu državljani Europske unije što predstavlja 5,3 % od 447 milijuna stanovnika bloka od 27 država. Oko 38 milijuna stanovnika rođeno je izvan EU-a što je oko 8,5 posto stanovnika, a od toga je zaposleno njih 9.93 milijuna. Međutim, ovdje se ne ubrajaju djeca migranata tako da je stvarnih stanovnika EU-a migrantskog porijekla veći. Tijekom 2021. 2,3 milijuna imigranata ušlo je u EU iz zemalja koje nisu članice EU-a, što je povećanje od gotovo 18% u usporedbi s 2020.
Ilegalna migracija često u središtu pozornosti, no činjenica je da ovi ulasci čine mali dio migracija u EU. Legalne migracije daleko znatnije utječu na etničku sliku država EU-a.
U 2022. u EU-u je izdano gotovo 3,4 milijuna prvih boravišnih dozvola, u usporedbi s 2,9 milijuna u 2021., što je više od broja prije početka pandemije COVID-19 (3,0 milijuna u 2019.). Broj prvih dozvola koje su izdale Njemačka (+190%), Malta (+164%) i Irska (+146%) više se nego udvostručio u usporedbi s 2021. U 2022. posebno je velik porast dozvola zabilježen u slučajevima vezanim uz azil (+60%), no broj dozvola izdanih za obrazovanje (+29%), obitelj (+28%) i druge razloge (+47%) također je porastao na međugodišnjoj razini. S druge strane, broj dozvola izdanih iz razloga rada smanjio se u odnosu na 2021. (-6%).
Najviše prijava po prvi put podneseno je u 2022.: Njemačkoj (217,700) Francuskoj (137,500) Španjolskoj (116,100), Austriji(109,800) i Italiji (77 200).
U 2022. zemlje EU-a donijele su 632,400 prvostupanjskih odluka o azilu, a 49% ovih odluka bilo je pozitivno.
Broj ilegalnih migracija se također povećava. U 2023. imali smo 281,872 neregularna prelaska granice što je povećanje za 18% u odnosu na isto razdoblje 2022.
Promatrajući razdoblje od siječnja do kolovoza, u 2023. godini zabilježen je porast prelazaka na rutama središnjeg Sredozemlja (+97%, 114,900) i zapadnog Sredozemlja (uključujući atlantsku rutu od zapadne Afrike do Kanarskih otoka) (+7% , 20200) u odnosu na isto razdoblje 2022. Između siječnja i kolovoza 2023. zabilježen je pad prelazaka na istočnomediteranskoj ruti (-9%, 25,400) i istočnoj graničnoj ruti (-9%, 3,800) u usporedbi s istim razdobljem 2022.
U 2022. 73,600 vraćeno je u domicilne zemlje.
U 2022. gotovo 1700 konzulata država članica primilo je 7,6 milijuna zahtjeva za vizu za kratki boravak koje su podnijeli građani izvan EU-a, što je porast u odnosu na 2,9 milijuna 2021., ali 55 % manje nego 2019. Ukupno je izdano 5,9 milijuna viza za kratki boravak, a 1,3 milijuna je odbijeno, što iznosi stopu odbijanja od 17,9 % u cijelom EU-u (porast u odnosu na 13,4 % 2021.).
Transformacija populacijske strukture u Europi
Iz svega je navedenog vidljivo da svjedočimo pojačanim migrantskim kretanjima prema Europi, bilo da govorimo o legalnim ili ilegalnim migracijama. To dovodi i do promjene etničke struktrure stanovništva.
Primjerice, statistike govore da će Šveđani postati manjina u vlastitoj zemlji do kraja života većine Šveđana koji su danas živi. Predviđa se da će bijelci postati brojčana manjina u Sjedinjenim Državama Države oko 2040. godine, a Nijemci će u Njemačkoj postati manjina oko 2065.
Prema jednoj anketi iz 2021. gotovo četrdeset posto Francuza vjeruje da će islam u budućnosti biti najveća religija u Francuskoj. Tri četvrtine ispitanika strahuje da će, ako se to dogodi, zemlja izgubiti svoj povijesni identitet. Francuska ima najveću muslimansku zajednicu u Europi. Oko 8,8 posto stanovništva čine muslimani. Stopa plodnosti žena s migrantskom pozadinom je između 3,4 i 4 djece što je znatno ispred stope domaćeg stanovništva od 1,4 djece. Zahvaljujući tome, prema ekonomistu Charlesu Gaveu, građani francuske nacionalnosti postat će manjina u vlastitoj zemlji do 2060. godine.
Iako službeni podaci pokazuju da je talijansko stanovništvo raslo do 2015., a prema projekciji Eurostata stabilizirat će se u sljedećim desetljećima, broj starosjedilačkog stanovništva smanjuje se zapanjujućom brzinom: svake godine za četvrt milijuna, a ovaj pad će se ubrzati. Ako je službena prognoza Eurostata točna, tada će, prema istraživanjima, u roku od 60 godina ili, uzimajući u obzir trenutni tempo migracija, čak i prije, 50% stanovnika Italije biti afričkog ili azijskog podrijetla. Talijanska stopa fertiliteta (autohtonih i naturaliziranih građanki), odnosno broj djece po ženi, iznosi 1,34, što je daleko ispod razine zamjene od 2,1. Otprilike isto vrijedi i za cijeli europski kontinent. (izvor)
Bijeli Britanci, pokazuju istraživanja, postat će manjina u vlastitoj zemlji do 2066. ako se imigracija nastavi sadašnjom brzinom. Prema profesoru Davidu Colemanu, vodećem stručnjaku za stanovništvo, nesuočavanje s priljevom stranih radnika „promijenilo bi nacionalni identitet“. Ako se trend nastavi, bijela britanska populacija, definirana kao državljani rođeni u Engleskoj, Škotskoj, Walesu i Irskoj, postala bi manjina nakon otprilike 2066. godine.
Iz navedenih primjera sasvim je jasno da migracijska kretanja kojima svjedočimo posljednjih godina donose ozbiljne demografske promjene u Europi, uključujući promjenu etničke strukture stanovništva. Iako su legalne migracije često motivirane gospodarskim potrebama i mogu doprinijeti gospodarstvu, ne treba zanemariti njihov dugoročni utjecaj na društvenu i kulturnu koheziju. Upravo stoga, važno je da Europska unija i njezine članice oprezno upravljaju i legalnim migracijama, uz posebnu pozornost na zaštitu nacionalnih identiteta, suvereniteta i tradicionalnih vrijednosti.
Predviđene demografske promjene u brojnim europskim zemljama jasno pokazuju da će nekontrolirane migracije, bilo legalne ili ilegalne, u konačnici dovesti do značajnih promjena u strukturi društava. Zbog toga je nužno da migracijske politike budu usmjerene prema očuvanju društvene stabilnosti, uz jasne kriterije za integraciju migranata i jačanje nacionalne sigurnosti.
Države članice trebaju oprezno pristupiti upravljanju migracijama. Iako postoji potreba za radnom snagom, važno je spriječiti nekontrolirane demografske promjene koje bi mogle ugroziti dugoročne interese države i naroda. Uravnotežena migracijska politika, koja stavlja naglasak na očuvanje nacionalnog identiteta i kulturne baštine, ključna je za osiguranje stabilne i sigurne budućnosti Europe.