Demografski izazovi i ekonomski pritisci: Migracije u Europi

Davor Dijanović 19 kolovoza, 2024 6 min
Demographic Challenges and Economic Pressures: Migration in Europe Izvor: pixabay.com

Utjecaj migracija na tržište rada i socijalnu državu

Migracije iz Afrike i Azije u Europu često se objašnjavaju ekonomskim razlozima, poput nedostatka radne snage. Europskim gospodarstvima zaista nedostaje radna snaga, dijelom zbog nepovoljne demografske situacije. Ovaj izazov ima značajan utjecaj na budućnost Europe. Umjesto da se više politika usmjeri na poticanje Europljana na povećanje nataliteta, neki prijedlozi iz Bruxellesa naglašavaju uvoz radne snage, posebice iz Azije i Afrike. Procjenjuje se da će broj stanovnika Afrike porasti na 4 milijarde do kraja stoljeća, a veliki broj mladih ljudi izražava želju za iseljavanjem.

Dosadašnja iskustva pokazuju da dio migranata u Europu ne dolazi isključivo radi zaposlenja, već i zbog korištenja pogodnosti socijalnog sustava. Mogućnost dobivanja socijalne pomoći jedan je od čimbenika koji privlači migrante u Europu. Za mnoge doseljenike, posebno iz zemalja u razvoju, socijalne naknade za djecu koje pružaju europske države značajno su veće od onoga što bi mogli zaraditi u svojim matičnim zemljama.

Izazovi održivosti europskog socijalnog modela

Komentator njemačkog tjednika Der Spiegel Jakob Augstein u jednom je komentaru 2018. postavio pitanje: „Kratkoročno gledano, doseljenici su skupi. Socijalna država se brine. Ali što više useljenika dođe, jači će biti pritisak na socijalnu državu. Što će se dogoditi kada doseljenika bude toliko pa ne će biti moguće da oni dobiju sve što je potrebno po sadašnjim standardima“. Augstein smatra da će dugoročno doći do pucanja socijalne mreže.

Toga je u Njemačkoj postala svjesna čak i crveno-zeleno-žuta vlada koja je 2022. godine donijela odluku o smanjenju socijalnih povlastica za podnositelje zahtjeva za azilom i uvođenje tzv. kartice za hranu, robu i potrepštine. Socijalna pomoć u punoj visini bit će isplaćivana tek nakon 36 mjeseci, a ne nakon 18 mjeseci boravka. Za izbjeglice koje se hrane u državnim ustanovama smanjuje se isplaćeni novčani iznos.

Cilj je ovih mjera, kako je navedeno, smanjenje atraktivnosti Njemačke za izbjeglice. Ministar financija Christian Lindner (FDP) istaknuo je da će ovime biti smanjena privlačnost Njemačke kao socijalne države. On socijalne povlastice smatra glavnim razlogom zašto izbjeglice, unatoč činjenici da su u Europsku uniju ušli u nekoj drugoj zemlji, velikom većinom inzistiraju na podnošenje zahtjeva za azilom u Njemačkoj. Očito je, dakle, da mnogi migranti nisu do sada u Njemačku dolazili kako bi radili, nego zbog iskorištavanja socijalne mreže. Slične primjere imamo i u mnogim drugim europskim zemljama.

Istraživanje Londonskog sveučilišnog kolegija analiziralo je podatke od 1995. do 2011. godine i pokazalo da su migranti izvan Europskog gospodarskog prostora u Velikoj Britaniji ostvarili negativan financijski učinak od 117,9 milijardi funti. To se odnosi na razdoblje kada je javna potrošnja na migrante, uključujući troškove zdravstvenog sustava, socijalne pomoći i obrazovanja, premašila njihove uplate poreza. Posebno je naglašeno da su migranti iz zemalja poput Indije, Pakistana i afričkih država Commonwealtha doprinosili manje zbog većih obitelji i nižih stopa zaposlenosti.

Kako bi se smanjio migrantski pritisak na Veliku Britaniju konzervativna vlada najavila da će podići minimalnu plaću koju moraju zaraditi strani kvalificirani radnici na 38,700 funti (oko 45,100 eura) godišnje, što bi bilo veliko povećanje u odnosu na dosadašnjih 26,200 funti (30,536 eura). Povećane su i nadoplate koju migranti moraju platiti za korištenje zdravstvenih usluga za 66 posto.

Još 2021. Danska je donijela odluku da će dio migranata morati raditi 37 sati na tjedan kako bi mogli dobiti socijalne naknade. Odluka se posebno odnosi na one migrante koji su primali socijalne naknade tri do četiri godine (nezaposleni) i koji nisu dovoljno svladali danski jezik.

U Francuskoj je pak ustavni sud odlučio da velik dio novoga zakona o migraciji nije u skladu s ustavom, a to se posebno odnosi na mjere ograničavanja pristupa migranata socijalnoj pomoći. Ideju o smanjenju socijalne pomoći zastupaju desne i suverenističke opcije.

I u mnogim drugim zemljama razmišlja se o strožim uvjetima za ostanak migranata i o smanjivanju socijalne pomoći koju su mnogi do sada iskorištavali kako ne bi radili.

Vlasti su u europskim državama bile uvjerene da će se gostujući radnici pokazati kao privremena pojava, odnosno da će se vratiti u svoju domovinu kad prestanu raditi. Međutim, do toga nije došlo što dugoročno mijenja identitet mnogih europskih zemalja.

Iako se čini da dovođenje mladih imigranata može privremeno ublažiti problem starenja stanovništva, to ne nudi dugoročno rješenje jer će i ti imigranti s vremenom ostarjeti i očekivati ista prava kao i svi drugi građani. Na kraju, takav pristup može dovesti do potrebe za kontinuiranim dovođenjem sve većeg broja imigranata kako bi se održali postojeći standardi i sustavi, što samo stvara nove izazove umjesto trajnog rješenja.

Mnogi od migranata ne raspolažu vještinama potrebnim za visoko kvalificirane poslove. Postavlja se pitanje zašto uvoziti niskokvalificiranu radnu snagu kad u Europi već ima mnogo takvih osoba?

Ako nedostaje radne snage, potrebno je razmisliti i o povećanju granice za odlazak u mirovinu. Bit će, dakako, uvijek onih koji će se buniti na ideju da moraju raditi u svojim šezdesetima. Ali možda će nekima duži rad u društvu koje poznaju biti prihvatljiviji od umiranja u društvu u kojem se osjećaju kao stranci.

Europa iz temelja mora mijenjati i odnos prema radnim migracijama. Ove su brojnije od ilegalnih migracija i još snažnije mijenjaju identitet Staroga Kontinenta koji je već danas u mnogim područjima potpuno promijenjen.


Masovne migracije: Mitovi i stvarnost

Što možemo očekivati od budućih migracija u Europi?