Kako promijeniti europski pristup migracijama i zaštititi identitet
Masovne migracije stanovništva iz Afrike i Azije potrebno je onemogućiti ako se želi spriječiti potpuna identitetska preobrazba Europe. Masovne migracije najvećim se dijelom opravdavaju manjkom radne snage. Ističe se da ne će biti dovoljno mladih da životni stil starijih Europljana održe na razini na kojoj su naviknuli.
Međutim, pretpostavka da populacija neke zemlje mora ostati stabilna ili se stalno povećavati nije nužno točna. Europske zemlje uključuju neke od najgušće naseljenih država na svijetu, i nije jasno da bi daljnji rast stanovništva automatski doveo do poboljšanja kvalitete života. Također, ideja o neophodnosti stalnog ekonomskog rasta često služi kao opravdanje za ovakve stavove, iako ne mora uvijek odražavati stvarne potrebe društva.
Pogledajmo primjer Japana koji također ima velike demografske deficite. Usprkos tomu što ekonomija veća od bilo koje u Europi, Tokio je politiku masovnih migracija spriječio donošenjem vrlo restriktivnih zakona koji odvraćaju ostanak pridošlica u državi, ali i otežavaju dobivanje japanskog državljanstva. Očito je, dakle, moguće da i moderne visoko razvijene ekonomije izbjegnu masovnu migraciju. Nitko zbog toga Japan ne proglašava zaostalom niti šovinističkom zemljom.
Kako bi se kompenzirali deficiti radne snage, potrebno je razmisliti i o kasnijim godinama za odlazak u mirovinu. Iako će uvijek biti onih koji se protive radu u šezdesetima, mnogima bi produženje radnog vijeka u poznatom društvenom okruženju moglo biti prihvatljivije od života u društvu u kojem se osjećaju kao stranci.
Kratkoročna rješenja u vidu uvoza radne snage iz Afrike i Azije dugoročno bi se mogla pretvoriti u nove probleme. I sami migranti će s vremenom ostarjeti te će imati pravo na mirovine i druga socijalna prava, što će potaknuti potrebu za uvozom novih radnika u sve većem broju, stvarajući efekt tzv. piramidalne sheme. Osim toga, doseljenici će se s vremenom prilagoditi višem standardu života, što će zahtijevati daljnji priljev stranih radnika kako bi se taj standard održao.
Ovome treba dodati da je u Europi mnogo mladih i nezaposlenih ljudi. Mnogi ne raspolažu vještinama potrebnim za visokovrijedne poslove. Zašto bismo onda uvozili niskokvalificiranu radnu snagu kad u Europi već ima mnogo takvih profila radnika?
U konačnici, postavlja se pitanje koliku ekonomsku korist Europa ima od uvoza strane radne snage. Oni zasigurno obavljaju dio poslova koje Europljani ne žele, no brojke na kraju ne govore u prilog velike ekonomske koristi.
Istraživanje Londonskoga sveučilišnog kolegija pokazalo je da su useljenici izvan europskoga gospodarskog prostora iz uslužnog sektora Velike Britanije izvukli 95 milijarda više nego što su uplatili poreza, od 1995. do 2011. Zapravo, riječ je o 114-159 milijardi.
Migracije su bile od veće koristi useljenicima jer se mogu okoristiti javnim ustanovama i službama koje prethodno nisu platili.
Pad nataliteta i migracije: Što znači za europsku demografiju?
Šezdesetosmaška seksualna revolucija inaugurirala je protudemografske ideologije – primjerice rodnu ideologiju implementiranu u tzv. Istanbulskoj konvenciji – koje rezultiraju padom broja stanovnika, a posljedično i padom radne snage. Bez promjene vrijednosnoga mentalnog sklopa Europa ne može postići demografsku obnovu.
Vrijedi se zapitati zašto Europljani nemaju dovoljno djece koja osigurava obnovu stanovništva? Je li razlog taj što ne žele imati djecu? Ako je tome tako, zašto se europske države ne bi pobrinule da stvore poticajno okruženje u kojemu će ljudi htjeti imati djecu. Umjesto uvoza ljudi iz kulturološki drugačijih dijelova svijeta, potrebno je poticati rađanje djece u postojećoj populaciji.
Već danas u nekim dijelovima Europe, u kojima živi veći broj doseljenika, možemo vidjeti konflikte koji podlogu imaju u etničkim odnosno vjerskim razlikama. Takvo okruženje ne djeluje poticajno na želju roditelja da imaju djecu. Mnogi će se zapitati je li to okruženje u kojemu žele odrastanje svoje djece.
Ankete u zapadnim zemljama pokazuju da je briga zbog migracija na samome vrhu problema koji opterećuju zapadna društva. Nije teško zaključiti da je ovo jedan od razlog koji destimulirajuće djeluje na želju roditelja za rađanjem djece. Ako si ne mogu priuštiti podizanje djece na način na koji žele, mnogi nemaju toliko potomaka koliko bi htjeli.
Mitovi o migracijama: Stvarnost nasuprot percepciji
Veliki poticaj masovnom useljavanju u Europi daje mit o Europi kao bogatoj i tolerantnoj destinaciji koja će sve prihvatiti i gdje će svi moći realizirati svoje snove. Raširena je i percepcija o bogatoj socijalnoj mreži čiji su benefiti veći od rada u matičnim zemljama. Takvu je sliku potrebno mijenjati. Za početak, Europa bi treba početi sustavno vraćati ilegalne migrante i smanjiti benefite socijalne mreže. Ako migraciju uzrokuje privlačnost Europe, valja pronaći načine da ta privlačnost nestane.
Slab otpor prema masovnim migracijama u velikom je postotku uvjetovan kompleksom povijesne krivnje Europljana. Europljani bi se zbog kolonijalizma i drugih „grijeha iz prošlosti“ stalno trebali ispričavati, ali to, primjerice, nitko ne zahtijeva od Turske za vrijeme osmanskih prodora. Ako se svoju zemlju promatrate isključivo kroz prizmu krivnje i grijeha iz prošlosti, teško ćete prema njoj osjećati privrženost, ali i želju da u njoj ostavite svoje korijene, zasnujete obitelj i imate djecu.
Vraćanje samosvijesti i samopoštovanja nameće se kao nužna pretpostavka inteligentnijih demografskih i migrantskih politika.